Glasnik Šumarskog Fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci (Jun 2005)
Izoenzimska analiza uključujući problem reprodukcije i konzervacije, populacija Pančićeve omorike (Picea omorika (Panč.) Purk.) sa višegradskog područja
Abstract
Pančićeva omorika (Picea omorika (Panč.) Purk.) u prirodi ima malo i disjunktno područje rasprostiranja u istočnoj Bosni, u području srednjeg toka rijeke Drine (Slika 1) Najpoznatiji lokaliteti sa Pančićevom omorikom su na višegradskom području gdje se javlja u pet većih i manjih izoliranih populacija na lokalitetima Veliki Stolac, Gostilj, Karaula štula, Božurevac i Tovarnica (Slika 1), te na više drugih lokaliteta kao male grupe i pojedinačna stabala (Fukarek 1950, 1967, Tošić 1983). Do 1947 godine prema Fukrareku (1974) na području Višegrada postojalo je još nekoliko većih populacija pančićeve omorike, ali su uništene u velikim šumskim požarima. Pretežno raste na teže dostupnim terenima, većinom na kamenitim padinama, između 800 i 1550 m nadmorske visine, uz samu granicu sa Srbijom. Obzirom da je Pančićeva omorika tercijarni relikt i endemska vrsta bosanskohercegovačke i europske flore, našla je svoje mjesto u mnogim botaničkim vrtovima, a i u podizanju šumskih nasada diljem Europe.