Metaforičke kolokacije u hrvatskome jeziku na primjeru imenica koje označavaju djelovanje

Abstract

U fokusu je ovoga rada analiza kolokacijskih sveza koje se po uzoru na autore germanističke frazeologije nazivaju metaforičke kolokacije i predstavljaju specifičnu semantičku podskupinu leksičkih kolokacija sastavljenih od (najmanje) dviju samoznačnica u kojoj se jedna sastavnica rabi u prenesenome značenju. Pretpostavlja se kako je upravo prijenos značenja utjecao na semantičku kohezivnost među sastavnicama kolokacijske sveze i pridonio selekcijskim ograničenjima u kolokacijskome slaganju zbog čega iz sinkronijske perspektive kolokacijsku svezu percipiramo kao uobičajenu i zadanu svezu riječi. Cilj je ovoga rada temeljem analize metaforičkih kolokacija koje označavaju djelovanje sa semantičkog i pragmatičkog aspekta uz pomoć teorije konceptualne metafore steći uvid obrasce na kojima počiva kolociranje. Navedeno je istraživanje dio opsežnoga korpusnog istraživanja usmjerenoga na izradu modela opisa metaforičkih kolokacija i stjecanje novih spoznaja o zakonitostima kolokacijskog slaganja.

Keywords

• metaforičke kolokacije
• frazeološki pristup
• korpusno istraživanje
• konceptualizacija