Prilog definiranju urbane topografije srednjovjekovnog Vukovara

Abstract

Na bogatom prapovijesnom i antičkom naseobinskom supstratu, od kraja VIII. stoljeća razvija se marlcantna aglomeracija srednjovjekovnog Vukova(ra). Za ranu fazu njegove urbane nukleacije (oko 800. -1220.), važne su pozicije starohrvatskih nekropola (Lijeva i Kriva Bara, Novi Vukovar) koje se dovode u prostomu korelaciju II vjerojatnim položajem prvog ranosrednjovjekovnog naselja. Kaliniji medievalni grad (1220.-1526.) bio je oblikovan od tri prostorne cjeline: kraljevskoga kaštela (spom. 1231.), jobagionskog naselja na visokom platou oko današnje gimnazije, te velikoga trgovačko-obrtničkog podgrada smještenog u dolini uz glavni put i luku (slobodni kraljevski grad od 1231.). Prema rektificiranim gabaritima naselja s najstarijih planova Vukovara (XVII. st.) pretpostavlja se da je ovdje nastao jedan od najvećih gradova srednjovjekovne Slavonije, s ukupno 20-25 ha urbanizirane površine i 350 kuća. Na području današnjega grada u to je vrijeme postojalo još tridesetak manjih prigradskih naselja (najvatnija su Varoš, Vodokalj i Herijevac) za koja se predlažu moguće ubikacije. Iako u Vukovaru nema sačuvanih ostataka srednjovjekovne arhitekture, na temelju izvora naznačene su osnovne karakteristike romaničko-gotičke utvrde, zatim župnih crkava Sv. Jurja i Sv. Lamberta, kao i sakralnih zdanja iz najbliže okolice grada. Spominju se i drvene kuće, te vodenice na Vuki. Medievalna urbana matrica održala se i u razdoblju turske vladavine (1526.-1687.) kada se grad u stagnantnim okolnostima vrlo malo mijenjao. Tek nakon velikog razaranja Vukovara u danima turskog rasapa (1687.) gube se elementi srednjovjekovnoga strukturalnog kontinuiteta u planu novoga baroknoga grada.