Uporedno pomorsko pravo (Jun 1990)
Zaštita morskoga okoliša i odredbe nove konvencije o spašavanju, iz 1989.
Abstract
Nova Međunarodna konvencija o spašavanju iz 1989. godine veliku pažnju posvećuje i zaštiti morskoga okoliša. Osobito su značajne odredbe čl.14., koje uvodeći tzv. posebnu naknadu korigiraju ''no cure - no pay'' načelo na kojem se ipak i nova Konvencija zasniva. Odredbe čl.14. kumulativno zahtijevaju ispunjenje dvaju uvjeta da bi se pristupilo odmjeravanju posebne naknade. Spašavatelj mora obaviti operacije spašavanja broda, koji je sam ili svojim teretom prijetio štetom za okoliš. Zatim, spašavatelj nije uspio u spašavanju jer nije spasio imovinu (ili imovinu određene vrijednosti) koja bi mu bila osnovica za utvrđivanje nagrade prema (tradicionalnim) kriterijima, a ta nagrada bi bila barem u visini posebne naknade. A posebna naknada, koja se može zahtijevati samo od vlasnika broda u opasnosti, bit će u visini troškova koje je imao spašavaelj. U Konvenciji se definiraju troškovi spašavatelja. Ako je pak spašavatelj svojim operacijama spašavanja stvarno spriječio ili umanjio štetu za okoliš, posebna se naknada koju vlasnik mora platiti spašavatelju za priznate troškove, može povisiti do 30 posto od troškova koje je spašavatelj uložio. Čak, ako se to smatra pravednim, sud može dodatno povisiti takvu posebnu naknadu, ali ukupno povećanje nikako ne može biti više od 100 posto troškova koje je spašavatelj imao i koji se priznaju.
