Diacovensia (Jan 2015)
Marija – savršeni uzor posvećenoga života
Abstract
Iako II. Vatikanski sabor inzistira na Kristovu životu kao na izravnom uzoru koji trebaju nasljedovati posvećene osobe (LG, br. 42), u ovom se radu savršeni uzor posvećenoga života traži u Mariji, majci Isusovoj, ukoliko se upravo u njoj prepoznaje najsavršenije ostvarenje nasljedovanja Krista. Na temelju Novoga zavjeta i Marijina bezuvjetnog pristajanja uz Sina, u Mariji se može prepoznati ne samo Isusovu majku, nego i savršenu učenicu. Njezino se učeništvo i istinsko nasljedovanje, prepoznaje u nutarnjem povjerenju u Isusovu osobu i njegovu riječ, te po dosljednosti života koja iz toga povjerenja proizlazi i koja se očituje u spremnosti da se vlastiti život založi za istinu Božje riječi kojoj se povjerovalo. Ovakvu novozavjetnu sliku Marije, kao idealne učenice, slijedili su mariološki prikazi prvih stoljeća, donoseći je u okviru tema o teološki shvaćenom djevičanstvu i majčinstvu kao izričajima radikalnoga učeništva, što eksplicira i prvi dio ovoga rada. U drugom se dijelu iz Marijina života iščitava uzornost za posvećeni život. Izdvaja se najprije djevičanstvo kao određenje cjelovite osobe koja se u posvemašnjoj vjernosti i oslanjanju života na Boga, nepodijeljena srca, bez pridržaja daruje jednomu zaručniku, Kristu. Takvo djevičanstvo nije neplodnost i praznina, nego vjerničko umiranje naravnoj plodnosti i usmjerenost onoj nadnaravnoj, čije je najsavršenije ostvarenje. Ovakva zauzetost oko života pokazuje posvećeni život i u njegovoj ranjivosti koja traži osobitu pozornost i zaštitu, što upućuje na potrebu skrovitosti, tišine i samoće kao njegova prirodnog ozračja. Promišljana kao uzornost za posvećeni život, teološka se interpretacija Marijina djevičanstva i majčinstva zaključno pokazuje i kao snaga univerzalnoga poziva cijeloj Crkvi na iskustvo kršćanske vjere i ljubavi.
