Pregled nacionalnih modela sportske diplomacije u svijetu i perspektiva razvoja hrvatskog modela sportske diplomacije

Abstract

Ulogu sporta kao sredstva diplomacije zagovaraju predstavnici konstruktivističke teorije međunarodnih odnosa. Cilj rada je dati pregled nacionalnih modela sportske diplomacije (Australije, Francuske, SAD , Norveške, Rusije, Kine, Japana i Brazila), te ukazati na perspektivu razvoja hrvatskog modela sportske diplomacije. Pozitivni učinci sporta na državne ciljeve ostvaruju se putem nacionalnih modela sportske diplomacije koji obuhvaćaju: korištenje sportske uspješnosti u jačanju meke moći države, uključenje sportaša u političke i diplomatske procese, korištenje sporta kao diplomatskog instrumenta putem međunarodnih razvojnih programa, organizaciju sportskih događaja itd. Identificirana su područja na koja hrvatski sport može pozitivno utjecati, poput međunarodnih odnosa, poboljšanja imidža države u svijetu, jačanja nacionalne kohezije, zatim turističke, demografske, ekonomske i javnozdravstvene dobrobiti, socijalne inkluzije, jačanja kulture volonterizma itd. Sustavno prepoznata važnost sporta od strane države od krucijalnog je značaja. Preporučuje se međuresorna izrada nacionalne strategije sportske diplomacije ili separatnih programa sa sličnim ciljevima.

Keywords

• meka moć
• strategija
• međunarodni odnosi
• vanjski poslovi
• Olimpijske igre